To se ogleda u gradnji prvih kršćanskih bogomolja. U široj okolici Benkovca poznato je nekoliko položaja s ruševinama najranijih crkava od kojih se trenutačno istražuje ona na župskom groblju u Lepurima, a upravo je započelo i istraživanje ruševina tzv. Sv. Nediljice kod Korlata. U širem prostoru istražene su ranokršćanske crkve u Bičini kod Polače, u Galovcu kod Nadina i u Pridrazi. Sve su one locirane uz važne prometnice toga doba kroz Ravne kotare. Tijekom 5. 6. i 7. stoljeća cijeli su prostor zahvatili nemiri u kojima se postupno gasio život rimske civilizacije, a na povijesnu je pozornicu stupio novi živalj u seobama na tlo Rimskog Carstva. Kada je u 7. stoljeću pod pritiskom Avara i Slavena pala Salona kao središte rimske provincije Dalmacije, nastupile su posve nove okolnosti na ovom prostoru. Neki su stari gradovi preživjeli invazije, primjerice Jader, ali je u njegovu zaleđu nastanjen novi slavenski poganski živalj, pa tu zamire život kršćanskih zajednica. Okolnosti su se bitno izmijenile na početku 9. stoljeća, kada je novi car zapada Karlo Veliki odlučio Bizantu preoteti Jadran. S njegovom vojnom akcijom stiže novi, vojnički organiziran slavenski živalj Hrvati, koji kao vazali franačkog cara preuzimaju upravljanje Dalmacijom i tu se trajno naseljavaju. Kao podanici kršćanskog cara prihvaćaju kršćanstvo i organiziraju svoju prvu državnu zajednicu pod vodstvom kneza. Upravo u prostoru sjeverne Dalmacije ustanovljuju svoja ključna vojna (Knin) i crkvena središta (Nin, Biograd). Benkovački se prostor našao u središtu "svetog" prostora Hrvata, na pola puta između Knina i Nina, odnosno Biograda, na cesti koja se u dokumentima naziva Velika cesta, a koja je dijelom paralelna suvremenoj vezi između Benkovca i Knina